Minijatura o javnim kolekcijama i pitanju odgovornosti

Moderna galerija „Likovni susret“ Subotica – Ugovorom o finansiranju i sufinasiranju programa i delova programa, tekućih rashoda i izdataka u 2013. godini, kako se zvanično zove dokument koji Galerija potpisuje svake godine sa zastupnikom svog osnivača, Grada Subotice – Moderna galerija „Likovni susret“ Subotica je, dakle, tim dokumentom dobila pravo da, prvi put posle više od dvadeset godina, otkupi umetnine za svoju zbirku. U stvari, pravo je imala i tih dvadesetak godina. Sredstva nije. Prošle godine, uz pravo, stigao je i mehanizam njegovog korišćenja. Najbanalnije: na računu Galerije pojavio se novac potreban da se otkupi neko delo.

U vremenima ne samo ekonomske, nego i vrednosno-identitetske krize, već i bilo kakvo izdvajanje za kulturu i za njene institucije predstavlja pravi podvig. Stoga je za našu Galeriju raspoređivanje ovih sredstava bio veoma odgovoran zadatak. Odgovornost jedne institucije, kao što je muzej savremene umetnosti (u našem slučaju: galerija), koja za sebe uzima pravo da memoriše najmarkantnije tačke savremene vizuelnosti (kroz svoje zbirke), svejedno je velika jer ustanove muzejskog tipa predstavljaju duhovni tezaurus jednog društva. Ali dodajte na to i odgovornost prema poreskom obvezniku... I situacija u kojoj smo se našli prošle godine postaje malo jasnija.

Iako protekle dve decenije nije otkupljivala, naša Galerija ipak jeste obnavljala svoj fond, najčešće kroz poklone umetnika ili pojedinih kolekcionara, ili kroz delatnost svog Grafičkog ateljea. Pokloni, premda uvek dobronamerni, najčešće nisu mogli da prate davno zacrtanu liniju uspostavljenih vrednosti u našem fondu. Jedna zbirka ipak izgleda potpuno drugačije kada je stvaraju kompetentni i odgovorni, nego kada je sklapaju plemeniti, ali o njenoj suštini i zadacima manje informisani ljudi.

Izložba Novo: akvizicije od 2010. do danas treba da predstavi vrhunska dela koja su u ovom periodu stigla u fond naše Galerije na sasvim različite načine: putem donacija, legata i otkupa. Ova dela su naše svedočanstvo o dometima umetnosti u vremenu u kojem živimo, ali jednom smeštena u zbirku, ona komuniciraju i sa budućnošću i njoj prosleđuju informaciju o našim shvatanjima vrhunaca umetnosti. Stoga su izbori umetnina za javne zbirke višestruko odgovorni izazovi: treba dobro promisliti šta, u čije ime, i za koga biramo. Ova izložba je jedan takav, odgovoran izbor.

Imre Sáfrány

Jedan u nizu svojih Šafranjevih pariskih kolaža Beli Duranciju je poklonila Lorika Šafranj, umetnikova supruga. Duranci i Šafranj bili su bliski prijatelji: kao kuriozitet ostaje zabeleženo da su svakog 6. avgusta, na dan kada je na Hirošimu bačena atomska bomba, razmenjivali razglednice i pisma.




Pariski kolaž II, 1970.
Poklon Bele Durancija 2011. godine

O autoru